O programskom jeziku C

Jezik C je jezik opce namjene, fleksibilan sa relativno malim brojem rijeci koje ga
opisuju. Spada u proceduralne programske jezike. C Jezik je izradio Dennis Ritchie
1972. godine u cilju razvoja UNIX opracijskog sustava. Standardizirao ga je ANSI
1983. godine.

Neke od osnovnih komponenti C jezika:

Varijable, konstante, naredbe, funkcije, komentari, naredbe, pretprocesorske naredbe, izrazi, itd.





Imena (identifikatori) u C-u

Varijablama, komentarima i funkcijama imena (identifikatore). Sastoje se od niza
alfa-numeričkih znakova ukljucujuci povlaku (-). Prvi identifikator mora biti slovo.
C jezik razlikuje velika i mala slova te bi npr. "a" i "A" bile dvije razlicite varijable.
Ime ne smije biti rezervirana ili kljucna riječ.

Ključne riječi su: identifikatori koji imaju točno određeno značenje. Pišu se malim slovom.



Primjeri

Najjednostavniji primjer:

Kod:

#include <stdio.h>
int main(void)
{
        printf("Hello!!");
        return 0;
}

Primjer tablice množenja:

Kod:

#include <stdio.h>

int main(void)
{
        int a, b;
        for(a=1; a<=10; a++)
            for(b=1; b<=10; b++)
        printf("%d*%d=%d\n", a, b, a*b);

        return 0;
}

Primjer u kojem se učitavaju dva broja a zatim zbrajaju

Kod:

#include <stdio.h>

int main(void)
{
        int a, b;
        scanf("Prvi broj  %d" , &a);
        scanf("Drugi broj %d" , &b);
        printf("Zbroj dvaju brojeva je = %d\n",a+b);
        return 0;
}